Arhiv tekstova

Suzdr`anost

 

U danima nakon što je Skupština Kosova usvojila Deklaraciju o neovisnosti, a predsjednik Srbije Boris Tadić zatražio da Vijeće sigurnosti UN-a hitno poništi neovisnost Kosova, nazivajući ga jednostranim i ilegalnim, uslijedile su vijesti o priznavanju nove države. Poslije su to učinili SAD, Turska, Velika Britanija, Francuska i Afganistan, a neovisnost Kosova  priznale su Kanada, Australija, Tajvan, Senegal i Njemačka. 

Kao jedno od iznimno važnih pitanja postavilo se i pitanje hoće li i kada države u regiji priznati neovisnu kosovsku državu i kako će se to odraziti na bilateralne odnose susjednih zemalja kao i na stabilnost u regiji. Osjetljivo pitanje srpsko-hrvatskih odnosa, kao i postignuti dobri rezultati u normalizaciji međusobnih odnosa dviju država ne bi se trebali dovoditi u pitanje, stav je Hrvatske koja je, kao zemlja kandidat za članstvo u Europskoj Uniji, najavila da će usklađivati svoju politiku s većinom u EU.

I premda o Hrvatskoj nije ni ovisio tijek događaja i konačan ishod situacije na Kosovu, ipak se u ovoj teškoj situaciji potezi koje Hrvatska vuče drukčije ocjenjuju, nego li potezi nekih drugih zemalja. Tako je najava Hrvatske u UN-u, da će slijediti odluku Europskog vijeća vezanu za priznanje Kosova, izazvala reagiranje predsjednika Tadića koji je  prigovorio da u Hrvatskoj poštovanje prava nije podignuto na europsku razinu. Mnogo je oštriji bio vođa Srpske radikalne stranke koji je zaprijetio da ako Hrvatska prizna Kosovo, po istom principu i Srbi mogu tražiti svoju državu u Hrvatskoj.

Osim ovih verbalnih istupa, ipak su prevladavale poruke da Hrvatska ne želi remetiti odnose sa svojim istočnim susjedom, prije svega jer u njoj ima jake gospodarske interese i želi očuvati stabilnost u regiji. Interes je pripadnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, kao i hrvatske u Srbiji, da se odnosi dviju zemalja, koji su u stalnom usponu posljednjih godina, ne zaoštre. Stoga i izjave i poruke koje šalju politički predstavnici  jedne i druge manjine pozivaju na razum i suzdržanost te odmjerenu politiku i vođenje računa o dugoročnim interesima cijele regije. 

J. D.